„Pomoć potrebitima“ naziv je projekta kojeg učenici prvog i četvrtog razreda PŠ Marinci ostvaruju od početka ove školske godine. U okviru navedenoga projekta drugu godinu za redom prikupljamo plastične čepove čime smo se priključili humanitarnoj akciji "Plastičnim čepovima do skupih lijekova" Udruge oboljelih od leukemije i limfoma (UOLL). Od rujna do prosinca ove godine prikupili smo gotovo 20 kilograma čepova koji zapakirani čekaju slanje. I dalje ih nastavljamo prikupljati jer kapljica po kapljica dobrote čine slap.

Međunarodni dan gluhih osoba obilježava se 26. rujna, a mi smo toga dana organizirali radionicu s ciljem senzibilizacije i upoznavanja sa specifičnim načinom života i potrebama gluhih osoba. Upoznali smo se s osnovama znakovnog jezika i naučili znakovnu abecedu te nekoliko osnovnih riječi potrebnih za sporazumijevanje. Ono što nas veseli jest činjenica da smo potaknuli interes kod djece za učenjem hrvatskog znakovnog jezika, proširili im znanja i upoznali s nečime što do sada nisu imali prilike vidjeti i doživjeti. Nedugo zatim, povodom obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa 15. listopada, organizirali smo radionicu na kojoj su naši učenici prolazili poligon zatvorenih očiju samostalno ili uz pomoć prijatelja, opipavali i prepoznavali različite predmete, izrađivali plakate, straničnike i osmislili radio emisiju, a sve s ciljem podizanja svijesti o većem uključivanju slijepih osoba u zajednicu. Kako je živjeti kada ne vidiš, uživo nam je ispričala slijepa djevojka koja nas je oduševila svojom jednostavnošću, iskrenošću i optimizmom. Biljana nam je bila draga gošća, a s posebnim nestrpljenjem dočekali smo ju u našem razredu. Zahvalni smo joj jer je s nama podijelila neke zanimljivosti iz svoga života, a zavirili smo i u njezin svijet poezije u kojemu svijet opiše bolje od ljudi koji vide. Vjerojatno je razlog tomu što gleda srcem, neopterećena vanjskim i nebitnim. Donijela nam je i pokazala kako se koristi stroj za pisanje Brailleovog pisma, a svaki je učenik napisao svoje ime te pokušao nešto pročitati. Zajednički smo odigrali Čovječe ne ljuti se izrađen za slijepe osobe. Učenici su imali mnogo pitanja, a Biljana je strpljivo na sva odgovarala. Na jednostavan, iskren i djeci zanimljiv način opisala je kako izgleda njezin život, a u sve je dodala smijeh.

3. prosinca na Međunarodni dan osoba s invaliditetom pogledali smo dokumentarni film u kojemu upravo osobe s različitim invaliditetima opisuju kako provode svoju svakodnevicu. Film je bio motivacijskog karaktera, a pomiče granice mogućeg i nemogućeg te ruši predrasude. Glavni protagonisti pokazali su nam da se u životu može postići sve ono što se želi, ako dovoljno vjerujemo u sebe, svoj život ali i ako imamo podršku zajednice. Jedan od ciljeva bio nam je osvijestiti naše učenike da su punopravni članovi zajednice i da kao takvi moraju ukloniti sve predrasude i stereotipe o ljudima s invaliditetom. Osmišljavajući srcem, a slikajući držeći kist ustima i nogom, nastali su likovni radovi naših učenika s kojih se mogla iščitati empatija, prihvaćanje i poštivanje razlika koje obogaćuju svijet.

Radosni što postoje mladi ljudi koji žele odvojiti vlastito vrijeme, vještine i sposobnosti kako bi pomogli ljudima u potrebi, odlučili smo podržati njihov rad, odnosno rad socijalne samoposluge „Mladi protiv gladi“ koja djeluje u Vinkovcima. Svaki učenik, zajedno sa svojim roditeljima, pripremio je paket hrane i higijenskih potrepština. Posebno smo ponosne što su naši učenici odvojili dio slatkiša koje im je donio sveti Nikola kako bi i njihovi vršnjaci, korisnici samoposluge, imali slatki Božić. Ovo je bila najljepša moguća uvertira u božićni tjedan, tjedan mira, ljubavi, blagosti, zajedništva i solidarnosti, a ujedno i potvrda izreke kako je jedna od najljepših naknada života ta da nitko ne može iskreno pokušati pomoći drugome bez da pomogne i sebi samome.     

Kada smo već bili u Vinkovcima, prošetali smo se i do Bubabara, vjerojatno najsimpatičnijeg i najsrdačnijeg bara u gradu. Mjesto je to na  kojemu osobe s invaliditetom ostvaruju svoje osnovno pravo - pravo na rad. Kako bismo pomogli njihov marljiv i predan rad, popili smo toplu čokoladu. No, više od tople čokolade, ugrijali su nas njihovi iskreni osmijesi i zajedničko fotografiranje za uspomenu. Dogovorili smo buduću suradnju s Bubamarom i njezinim štićenicima, a već se sada veselimo novim poznanstvima, iskustvima, znanjima i radionicama.

Ovime smo, u ovom predbožićnom tjednu, naš planirani projekt polako priveli kraju. Ne prestajemo ovdje s njime jer kamenčić koji smo zakotrljali i dalje se uspješno kotrlja, a prah dobrote i sreće koji ostavlja za sobom nemjerljive je vrijednosti za sve nas koji smo bili njegovim dijelom. Sjećate li se pravednosti, poštenja, dobrote, slobode, iskrenosti, dostojanstva, samostalnosti i prijateljstva kao nevidljivih stvarnosti s početka naše priče? Sve ove nevidljive stvarnosti prožete osjećajem zajedništva, sloge i ljubavi na trenutak su nam bile vidljive. To je zasigurno najveća vrijednost o kojoj će svatko od nas još dugo razmišljati, propitivati se i donositi brojne zaključke.