Zastali smo na trenutak te se u mislima, sjećanjima i molitvama poklonili Gradu Heroju i njegovim junacima. Prisjetili smo se svih hrabrih ljudi koji su branili Vukovar i našu domovinu te su za ideal slobode, života i zajedništva darovali ono najvrijednije, svoj život.

Ove godine, po prvi put, bili smo spriječeni zajednički, u tišini i molitvi, zapaliti svijeće u centru sela. Taj simbol mira, zajedništva, sjećanja i sućuti svojevrsni je putokaz svima onima koji prolaze kroz naše selo do Grada Heroja, a ujedno i podsjetnik na teške dane koje ne smijemo zaboraviti jer su nam oni zalog mira i sretnije budućnosti. Kako se taj plamen ne bi ugasio, pomogli su nam mladi Marinčani okupljeni u NK Marinci. Prihvatili su našu ideju suradnje i uključili nas u svoju akciju paljenja svijeća. Preuzeli su lampione koje smo prikupili i u naše ih ime zapalili. Zajedničkim smo snagama malih i velikih stanovnika sela istkali još jedno sjećanje koje nas je zbližilo i podsjetilo da svakoga dana moramo živjeti slobodu, dobrotu, poniznost, mir i ljubav.

Svoje osjećaje pretočili smo bojom i riječima kroz likovne i literarne uratke koji sada krase našu školu i podsjećaju nas na žrtvu Vukovara koju nikada ne smijemo zaboraviti.  Na to će nas uvijek podsjećati riječi Siniše Glavaševića: „…Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja negoli prijatelja? … Zato, ako u vama ima ljubavi, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.“