Kako bismo svojim posjetom mogli donijeti radost Uskrsa te izmamiti osmjeh na lica članova zajednice, ove godine se pobrinula i naša općina Nuštar koja nam je osigurala prijevoz sa dva autobusa. Učenici i njihovi roditelji pobrinuli su se za darove koje smo nosili, prikupivši brojne kućne potrepštine potrebne zajednici koja nema izvore financiranja, nego kako kažu žive od molitve i rada te Božje providnosti. Trud svih nas se isplatio, lijepo je bilo vidjeti radost na licima članova zajednice koja se nije mogla skriti.

Ljubazni domaćini su nas zauzvrat obogatili svojim potresnim životnim svjedočenjem o „paklu“ droge i drugih ovisnosti kroz koji su prošli, miru koji su u zajednici pronašli ploveći na valovima krilatice „moli i radi“,  te nadom, ali i svojim strahovima vezanim za budućnost.

Učenici su u potpunom muku, uz čuđenje nas razrednika, više od sat vremena jako pozorno slušali nadasve vrlo poučna svjedočenja trojice članova zajednice u kojima su progovorili najiskrenije o sebi, svojoj obitelji, načinu na koji su zakoračili u pakao ovisnosti, neopisivim životnim nedaćama koje su ih na tom putu pratile. Govorili su i o sadašnjem trenutku boravka u zajednici, načinu na koji provode svoj dan, brizi članova jednih za druge, snažnoj vjeri i molitvi koja ih drži kako bi ustrajali te nadi kako će ustrajati čisti od svake ovisnosti.

Nakon svjedočenja mnogi učenici su postavljali brojna zanimljiva pitanja vezana za ovisnost na koja su dobili i vrlo iskrene i nadasve poučne odgovore iz prve ruke.

Napustivši kapelu, domaćini su nas proveli  urednim i maštovito uređenim imanjem pokazavši nam poslove na kojima marljivo rade. Posebno zanimljiv nam je bio strmi uspon do uređenog velikog vrta od kojeg se pruža prekrasan pogled na Šarengrad i okolicu te moćni Dunav koji ljubi nebo.

U povratku smo se nakratko zaustavili i fotografirali kod križa na ušću Vuke u Dunav te prošetali centrom grada heroja Vukovara.