Nije trebalo puno riječi ni poticaja. Svi smo se, i učitelji i učenici, počevši od onih najmlađih do onih najstarijih,  darujući  dio svoga srca uvjerili u istinitost one  „Dobro je činiti dobro“ pa ni rezultat nije izostao – skupili smo 19 000 kuna, a čudnovatim putem, samo dragom Bogu znanom, našao se tu i dar jednog Hrvata iz Amerike od 500 USD (3.065 kn). Naravno da je naša ljubav i suosjećanje prema Magdaleni puno veće od prikupljenog novca, no i on će dobro doći u nastavku liječenja.

A onda je došlo ono najljepše – dočekali smo Magdalenu u školi. Istu onu Magdalenu koju poznajemo – nasmijanu, radosnu, vedru, optimističnu. Samo pomalo čudna kapica na glavi i maska na licu razlikovali su je od nas ostalih. Riječi  nisu bile potrebne. Njene oči sve su govorile, crne i duboke sjale su od sreće, a naša srca bila su puna. Uz prigodne riječi ravnateljica škole gđa Dobrila Ereš uručila joj je naš poklon, a onda smo na trenutak svi ušutjeli – govorio je tek ponos!