Osnovna škola Zrinskih Nuštar

3.prosinca u svijetu se obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Sjetimo ih se, i to ne samo danas. Viđate li ih na ulici? Da li ste se ikada zapitali gdje su? Kako žive? Treba li im pomoć?
Jedan od razloga su arhitektonske barijere i nepostojanje svijesti ljudi bez invaliditeta da se ove i druge barijere uklone.
Kako se ponašate kad ih sretnete na ulici? Da li okrenete glavu i pravite se da ih ne vidite? Ili ponudite pomoć, porazgovarate sa njima?
Poznajete li osobno nekoga sa invaliditetom?
Pokušajmo da učinimo nešto kako bi oni bili ravnopravni sa svima ostalima, a ne samo jedna od marginaliziranih grupa.

'Djeca koja žive s invaliditetom imaju ista prava kao i sva djeca: pravo da žive dostojanstveno i odrastu u okruženju koje im omogućuje da postignu svoj puni potencijal. No, djeca su prečesto izostavljena i stigmatizirana.

Ovo je priča o mami i tati koji postaju roditelji djeteta s posebnim potrebama.

"Često su tražili da opišem kako je to odgajati dijete s poteškoćama - da bih time pomogla drugim ljudima, koji nemaju to jedinstveno iskustvo, da razumiju o čemu se radi. To je ovako... Kada očekujete dijete to je kao da se spremate na neki prekrasan izlet - na primjer u Italiju. Kupite hrpu vodiča i napravite krasan plan: Koloseum, Michelangelov David,gondole u Veneciji. Možda naučite koju talijansku frazu. Sve je to vrlo uzbudljivo. Nakon mjesec dana uzbudljivih priprema, stiže dan odlaska. Spremite torbe i krenete. Nekoliko sati kasnije, avion sleti. Dolazi stjuardesa i kaže: "Dobro došli u Nizozemsku!". "Nizozemska?!?", kažete vi. "Što ja radim u Nizozemskoj? Platila sam za Italiju! Mislila sam da sam u Italiji. Cijeli život sam sanjala da dođem u Italiju." Ali, došlo je do promjene u redu letenja. Sletjeli su u Nizozemskoj i sad morate tamo ostati. Važno je da vas nisu odveli na neko strašno mjesto, odurno, prljavo, puno pesticida, gladi i bolesti. To je samo jedno drugačije mjesto. Tako morate izaći i kupiti nove vodiče. I morate naučiti sasvim novi jezik. I sresti ćete mnogo novih ljudi koje inače nikad ne biste sreli. To je samo drugačije mjesto. Ono je mirnije od Italije, manje blještavo nego Italija. I nakon što ste neko vrijeme tamo, zaustavite dah, pogledate oko sebe i počnete primjećivati da Nizozemska ima vjetrenjače... i Nizozemska ima tulipane. Nizozemska ima čak Rembrandta. Ali svi koje znate dolaze i odlaze u Italiju... i hvale se kako su tamo proveli prekrasno vrijeme. I do kraja svojg života govorit ćete: "Da, i ja sam tamo željela ići. To je ono što sam planirala." I bol zbog toga neće nikad, nikad, nikad, nikad proći... jer je gubitak tog sna jedan jako jako važan gubitak.

 Međutim... ako potrošite svoj život jadikujući što niste bili u Italiji, nećete nikada biti slobodni da uživate u jednoj vrlo osebujnoj, vrlo dražesnoj stvari... u Nizozemskoj."

Klinika Mayo: "Sve o trudnoći i prvoj godini života djeteta"