Osnovna škola Zrinskih Nuštar

„Na istoku Hrvatske, male zemlje, velikih suprotnosti i prelijepe harmonije smjestila se Vukovarsko – srijemska županija.
Da je njen prostor bio po mjeri čovjeka, znalo se i prije davnih sedam tisuća godina od kada čovjek, koji se tu zaustavio, živi njenu ljepotu i piše njenu povijest.“ (Višnja Sorčik)

NEKADA

AUTO U CERIĆU 1935.

Cerić je smješten na rubu Vinkovačkog ravnjaka, na ocijeditom visoko položenom i vrlo plodnom zemljištu, prosječne nadmorske visine 100 m.
Legenda kaže, da je naselje sagrađeno na prostoru gdje se nekada davno nalazila šuma stabla cer, po čemu je mjesto dobilo ime.
Cerić se spominje još prije pet tisuća godina. A prvi pisani trag u kome se spominje ime Cerić vodi u 1267. godinu kada se spominje kao dio posjeda Monoštar (danas Nuštar).
Naselje Cerić, danas je u sastavu općine Nuštar u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Bogata ravnica bila je poprištem brojnih sukoba i seoba naroda. Zahvaljujući izvanredno plodnom tlu, veoma povoljnim klimatskim uvjetima, prirodnom bogatstvu i dobrom prometnom položaju ovo područje je naseljeno od davnina. Prošlo je više od jednog tisućljeća kako ovdje Hrvati grade svoj narodni život i običaje.
Sjeverno od Cerića teče rijeka Vuka koja se ulijeva u Dunav kod Vukovara, a južnije prema Savi teče Bosut s pritokama Berava, Biđ, Studva i Spačva. Bogate ribom, te su rijeke utjecale na kontinuitet življenja čemu je pridonijela i plodna praporna zemlja. Na gustoću naseljavanja utjecale su i mnogobrojne hrastove šume nikle u nekad močvarama bogatom području južnog dijela Županije.

Od svoga postanka, pa do danas, Cerić bilježi stalan porast stanovništva. Razlozi su u zemljopisnom položaju i plodnoj slavonskoj zemlji. Na prvom suvremenom popisu stanovništva 1857. godine broji 730 stanovnika i jedno je od gušće naseljenih naselja u okolici Vinkovaca. Na popisu stanovništva 1991. godine broji 1563 stanovnika.
Do početka srbijanske agresije na Hrvatsku, Cerić je kao bogato mjesto, naseljeno vrijednim i složnim mještanima imao bogat društveni, kulturni i sportski život sa izgrađenim objektima za to.
U ratu je sve bilo srušeno, a ljudi su se morali odseliti. Poslije rata vrijedni ljudi su obnovili selo. Selo je ljepše nego prije.
Tijekom Domovinskog rata, pored gubitaka svih materijalnih dobara, koje su mještani marljivo godinama stvarali, još je veći i teži ljudski gubitak. Cerićani su tijekom Domovinskog rata na mjestu izgubili 14 života, 13 osoba je teško ranjeno, a do danas ne znamo za sudbinu 25 nestalih osoba.
Unatoč Domovinskom ratu šokačka tradicijska kultura u današnje vrijeme njeguje se, čuva i produžuje preko brojnih priredbi i manifestacija. U selu djeluje KUD Slavko Mađer koji uspješno sudjeluje na brojnim manifestacijama i smotrama folklora.

„Ovaj kraj je zemlja, ovaj kraj je rijeka, ovaj kraj je šuma i mir suživota sa zemljom i prirodom, ovaj kraj je odmor nakon rada i pjesma iz prepuna srca kada zemlja preda sva svoja bogatstva.

Tada zasja stara, raznolika ali ipak jedinstvena nošnja na Vinkovačkim jesenima.

Tada ovaj kraj sve poziva uz zvuke vječne tamburice pokazujući bogatstva i stoljetna umijeća što se predaju s koljena na koljeno, umijeća spravljanja vina, rakije, kulena, domaćih kolača, svega onoga čega nema u našoj bližoj Europi.

Stoga i zbog toga dođite u ovaj kraj što živi pomiren s beskrajem svoje prirode, toplim dubinama njenih voda, tišinom šljivika, mirisom masnih, tamnih brazda i bogatstvom tradicije, dođite, jer samo ovdje je „srce hljeba, himna ravnice i neba “(Dionizije Švagelj).“  (Višnja Sorčik)

DANAS