Osnovna škola Zrinskih Nuštar

Još jedan dan u školi.

Glasan žamor, komešanje, smijeh. Miris boje širi nosnice.

Slatkasti miris škole.Tragovi krede na prstima.Toplina mi prolazi tijelom.

Tu sam, tu pripadam, to volim.

Više od dva desetljeća i dalje potpuni osjećaj zadovoljstva i ponosa.

Evo učiteljica! - netko se oglasio.

Ulazim u učionicu, praćena znatiželjnim dječjim očima,ostavljam

dnevnik. Jabuka, cvijet na stolu i poruka. Poruka vedri čelo, mami osmijeh.

 Poteku riječi i brojke, onda nizanja i brojanja, priče i računi, pitanja.

Zaboravljam na strepnje i nesigurnosti.

Zaboravljam dane, pa i noći utkane, isprepletene u samo jedan školski sat.

Zaboravljam grube riječi, nepravdu, prezir. Zaboravljam ono besmisleno

pretvoreno u hrpe papira, naredbi i zahtjeva. Vraćam se onom zbog čega sam

tu, svakog dana ponovo otkrivajući da ništa drugo ne želim ni biti. Svakog dana

ponovo odgovaram na bezbroj pitanja, ponavljam po tisuću puta i učim.

To je ono što znam, želim, to je ono što jesam - učiteljica.

            Dragi učenici ne brinite, ako jednom odlučite proći pognute glave

 i bez pozdrava, vaša učiteljica zna da to je samo slučajno tako,

jer ona ne zaboravlja lako sve ono dobro u vama.

Drage kolegice i kolege - vama od srca čestitam Naš dan - Dan učitelja.