Osnovna škola Zrinskih Nuštar

Čitajući Maloga princa pokušale smo djeci prenijeti poruke mira, zajedništva, ljubavi, sloge i solidarnosti. Utkati u njihove male živote, ali velike duše, široko otvorena, neiskvarena srca i tople oči poruku da se samo srcem dobro vidi jer je ono bitno očima nevidljivo.  U biti, mnogo je toga u našem životu nevidljivo. Pravednost, poštenje, dobrota, sloboda, iskrenost, dostojanstvo, samostalnost i prijateljstvo samo su neke od tih nevidljivih stvarnosti.  Razgovarajući o njima, izmjenjujući iskustva i slušajući te male, bistre glavice i njihove oštroumne zaključke, shvatili smo da ne moramo, poput Malog princa, preseliti na drugu planetu tražeći sreću već da smo mi ti koji možemo i trebamo zakotrljati kamenčić sreće, a onda će se ona uz pomoć naših riječi i djela pretvoriti u lavu koja će pokušati doprijeti i do najskrivenijih kutaka svakog bića. Ne možemo sa sigurnošću reći da su shvatili svaku našu izgovorenu i pročitanu riječ, no ono što možemo jest biti ponosni i sretni jer su iz malo riječi izvukli pouku i ono što je najvažnije poželjeli zakotrljati kamenčić dobrote. Nije nam preostalo ništa drugo, nego osmisliti projekt kojemu su naši učenici već postavili temelje. 

„Pomoć potrebitima“ naziv je projekta kojeg učenici prvog i četvrtog razreda PŠ Marinci ostvaruju od početka ove školske godine. U okviru navedenoga projekta drugu godinu za redom prikupljamo plastične čepove čime smo se priključili humanitarnoj akciji "Plastičnim čepovima do skupih lijekova" Udruge oboljelih od leukemije i limfoma (UOLL). Od rujna do prosinca ove godine prikupili smo gotovo 20 kilograma čepova koji zapakirani čekaju slanje. I dalje ih nastavljamo prikupljati jer kapljica po kapljica dobrote čine slap.

Međunarodni dan gluhih osoba obilježava se 26. rujna, a mi smo toga dana organizirali radionicu s ciljem senzibilizacije i upoznavanja sa specifičnim načinom života i potrebama gluhih osoba. Upoznali smo se s osnovama znakovnog jezika i naučili znakovnu abecedu te nekoliko osnovnih riječi potrebnih za sporazumijevanje. Ono što nas veseli jest činjenica da smo potaknuli interes kod djece za učenjem hrvatskog znakovnog jezika, proširili im znanja i upoznali s nečime što do sada nisu imali prilike vidjeti i doživjeti. Nedugo zatim, povodom obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa 15. listopada, organizirali smo radionicu na kojoj su naši učenici prolazili poligon zatvorenih očiju samostalno ili uz pomoć prijatelja, opipavali i prepoznavali različite predmete, izrađivali plakate, straničnike i osmislili radio emisiju, a sve s ciljem podizanja svijesti o većem uključivanju slijepih osoba u zajednicu. Kako je živjeti kada ne vidiš, uživo nam je ispričala slijepa djevojka koja nas je oduševila svojom jednostavnošću, iskrenošću i optimizmom. Biljana nam je bila draga gošća, a s posebnim nestrpljenjem dočekali smo ju u našem razredu. Zahvalni smo joj jer je s nama podijelila neke zanimljivosti iz svoga života, a zavirili smo i u njezin svijet poezije u kojemu svijet opiše bolje od ljudi koji vide. Vjerojatno je razlog tomu što gleda srcem, neopterećena vanjskim i nebitnim. Donijela nam je i pokazala kako se koristi stroj za pisanje Brailleovog pisma, a svaki je učenik napisao svoje ime te pokušao nešto pročitati. Zajednički smo odigrali Čovječe ne ljuti se izrađen za slijepe osobe. Učenici su imali mnogo pitanja, a Biljana je strpljivo na sva odgovarala. Na jednostavan, iskren i djeci zanimljiv način opisala je kako izgleda njezin život, a u sve je dodala smijeh.

3. prosinca na Međunarodni dan osoba s invaliditetom pogledali smo dokumentarni film u kojemu upravo osobe s različitim invaliditetima opisuju kako provode svoju svakodnevicu. Film je bio motivacijskog karaktera, a pomiče granice mogućeg i nemogućeg te ruši predrasude. Glavni protagonisti pokazali su nam da se u životu može postići sve ono što se želi, ako dovoljno vjerujemo u sebe, svoj život ali i ako imamo podršku zajednice. Jedan od ciljeva bio nam je osvijestiti naše učenike da su punopravni članovi zajednice i da kao takvi moraju ukloniti sve predrasude i stereotipe o ljudima s invaliditetom. Osmišljavajući srcem, a slikajući držeći kist ustima i nogom, nastali su likovni radovi naših učenika s kojih se mogla iščitati empatija, prihvaćanje i poštivanje razlika koje obogaćuju svijet.

Radosni što postoje mladi ljudi koji žele odvojiti vlastito vrijeme, vještine i sposobnosti kako bi pomogli ljudima u potrebi, odlučili smo podržati njihov rad, odnosno rad socijalne samoposluge „Mladi protiv gladi“ koja djeluje u Vinkovcima. Svaki učenik, zajedno sa svojim roditeljima, pripremio je paket hrane i higijenskih potrepština. Posebno smo ponosne što su naši učenici odvojili dio slatkiša koje im je donio sveti Nikola kako bi i njihovi vršnjaci, korisnici samoposluge, imali slatki Božić. Ovo je bila najljepša moguća uvertira u božićni tjedan, tjedan mira, ljubavi, blagosti, zajedništva i solidarnosti, a ujedno i potvrda izreke kako je jedna od najljepših naknada života ta da nitko ne može iskreno pokušati pomoći drugome bez da pomogne i sebi samome.     

Kada smo već bili u Vinkovcima, prošetali smo se i do Bubabara, vjerojatno najsimpatičnijeg i najsrdačnijeg bara u gradu. Mjesto je to na  kojemu osobe s invaliditetom ostvaruju svoje osnovno pravo - pravo na rad. Kako bismo pomogli njihov marljiv i predan rad, popili smo toplu čokoladu. No, više od tople čokolade, ugrijali su nas njihovi iskreni osmijesi i zajedničko fotografiranje za uspomenu. Dogovorili smo buduću suradnju s Bubamarom i njezinim štićenicima, a već se sada veselimo novim poznanstvima, iskustvima, znanjima i radionicama.

Ovime smo, u ovom predbožićnom tjednu, naš planirani projekt polako priveli kraju. Ne prestajemo ovdje s njime jer kamenčić koji smo zakotrljali i dalje se uspješno kotrlja, a prah dobrote i sreće koji ostavlja za sobom nemjerljive je vrijednosti za sve nas koji smo bili njegovim dijelom. Sjećate li se pravednosti, poštenja, dobrote, slobode, iskrenosti, dostojanstva, samostalnosti i prijateljstva kao nevidljivih stvarnosti s početka naše priče? Sve ove nevidljive stvarnosti prožete osjećajem zajedništva, sloge i ljubavi na trenutak su nam bile vidljive. To je zasigurno najveća vrijednost o kojoj će svatko od nas još dugo razmišljati, propitivati se i donositi brojne zaključke.